IZVEŠTAJ SA DONATORSKOG SKUPA U SKLOPU OBELEŽAVANJA 15 GODINA OD OSNIVANJA RADA CENTRA

Centar „Živeti uspravno“, povodom 15 godina od svog osnivanja u utorak, 28. novebra 2017. u Velikoj sali Kulturnog centra Grada organizovao je donatorski skup u okviru koga je bio prikazan francuski igrani film „Nedodirljivi“, koji, na najdirektniji način, prikazuje svrhu usluge personalne asistencije osobama sa invaliditetom, i izložba poruka i stavova nosilaca međunarodnog pokreta za samostalni život. (//www.youtube.com/watch?v=PxXxeGqH0Xc&feature=youtu.be)

Skup je održan uz podršku projekta Tehničke pomoći organizacijama civilnog društva (TACSO), koji realizuje Evropska komisija. Produkcijska kuća Goumont Television i Blitz Grupa omogućili su prikazivanje films ovim povodom. Prisustvovalo je 47 ljudi, među kojima su bili: aktivisti/stkinje pokreta za samostalni život, personalni asistenti/tkinje i osobe koje rade na organizaciji usluge u Novom Sadu, novoizabrani prestavnik Srbije u Odboru Evropske mreže za samostalni život, predstavnici delegacije EU u Srbiji, predstavnice Francuskog instituta u Novom Sadu,  izvršna direktorka Rekonstrukcije ženski fond, predstavnik Hora „Sv. Stefan Dečanski“ koji je, ovom prilikom, uručio donaciju hora u iznosu 80.000,00 dinara namenjenu personalnoj asistenciji, a prikupljenu na koncertu povodom obeležavanja 30 godina od osnivanja hora.

Takođe su mu prisustvovali predstavnici/e nekoliko novinskih listova u Novom Sadu i list Dnevnik objavio je vest ovim povodom: //www.dnevnik.rs/novi-sad/decenija-i-po-postojana-centra-ziveti-uspravno-28-11-2017

Na samom početku prikazan je kratak film snimljen povodom desetogodišnjice od usvajanja Međunarodne konvencije o pravima osoba sa invaliditetom u produkciji Centra (//youtu.be/cZssNavLNLg) nakon čega je Oreli Pole direktorka Francuskog Instituta u Novom Sadu najavila film “Nedodirljivi” istakavši da je on 2012. godine imao više gledalaca od tada poslednjeg nastavka Harija Potera i da je njoj, bez obzira na to što jako voli Harija Potera, drago što je tako jer ovaj film podiže svest o  važnosti podrške osobama sa invaliditetom i jedan deo njegovog prihoda te godine bio je upravo usmeren u ovu vrstu podrške.

Usled tehničkih problema sa titlom film, usled toga što sam ja lektorišući titl upisala zarez u vremensku liniju i privremenog odsustva kolege koji je bio zadužen za tehniku, nije bilo moguće odmah da se prikaže, pa je deo posetilaca, uključujući koordinatorku Kancelarije za osobe sa invaliditetom Grada Novog Sada, predstavnice Udruženja distrofičara južnobačkog okruga i predstavnik Univerziteta u Novom Sadu, angažovan na Trans2Work projektu u okviru Programa, Erazmus +, napustili skup.

Nastavljen je predstavljanjem istorijata pokreta za samostalni život, važnosti usluge, načina na koji se ona pruža, šta podrazumeva licenciranje usluge i koji su osnovni troškovi koji podrazumevaju početna sredstva za organizaciju usluge za jednog  korisnika/cu u skladu sa minimalnim republičkim standardima definisanim Pravilnikom za licenciranje usluga socijalne zaštite. Nakon ovoga prisutnima se obratio Nicolas Bizel, šef odeljenja za pravosuđe, unutrašnje poslove i saradnju Delegacije EU u Srbiji koji je istakao da EU na polju inkluzije osoba sa invaliditetom izdvaja prilična sredstva i radi na povezivanju različitih faktora na ovom polju ali da je stvarna inkluzija moguća samo ukoliko svi segmenti društva budu ovo polje prepoznali kao nešto na čemu svi zajedno treba da radimo jer se tiče svakog od nas, od porodica u kojima živimo do svih ustanova, sistema i usluga koji su na raspolaganju građanima/kama. Naveo je takođe da je ovaj segment izazov za sve uključujući i samu EU pošto, primera radi, i EU Info centar u Beogradu bez obzira što je u novoizgrađenoj zgradi nema lift odgovarajućih dimenzija. Istakao je važnost uloge civilnog društva, naroćito organizacija osoba sa invaliditetom  koje su nosioci promena kad je reč o socijalnoj inkluziji osoba s invaliditetom.

Marija Vrebalov, odbornica u Skupštini Grada, zamenica predsednika Skupštine Grada (2008-12), Istakla jevažnost zajedničkog delovanja unutar pokreta i zajedništva u zahtevima u odnosu na ono što unapređuje položaj osobasa invaliditetom kao i toga da što više osoba sa invaliditetom bude aktivno u politici kako bismo mogli da utičemo na odluke koje se donose. Rekla je da već četiri godine ne koristi asistenciju, da je življenje bez nje neizvvesno, dok je sa asistencijom sve moguće.

Mirjana Mirosavljević Bobić, izvršna direktorka Rekonstrukcije ženski fond u svom izlaganju fokusirala se na to da prilike u kojima živimo stvaraju prilično problematične situacije različitim grupama građana/ki da RŽF kao domaća fondacija i kao neko ko će ostati ovde i nema ograničen mandat u smislu teme i perioda u kome deluje na području Srbije podržava sve one segmente koji se tiču života žena, a koje omugaćavaju da se olakša ili premosti sve ono što sistem nije prepoznao ili što zbog nedostatka sredstava još nije došlo na red. Ona je takođe izrazila žaljenje što za kupovinu skupocenih automobile, imovine, koncerte narodnih pevača/ica ima sredstava, a za osnovne usluge socijalne ili zdravstvene zaštite nema i da je RŽF  prepoznao da se rad Centra ne svodi samo na personalnu asistenciju već na celovitu usugu koja obuhvata pristupačnost, vršnjačku podršku, podršku u obrazovanju i zapošljavanju i da ima primera da je Centar, usled sistemske diskriminacije, zapravo preuzeo pružanje potpune podrške jednoj osobi kako bi joj se omogućio samostalni život što je zapravo i bio povod da RŽF ovaj proces podrži. Nakon skupa razgovarale smo o podršci Fonda i u narednoj godini. Najavljena je

Marko Asurdžić u ime horova “Sv. Stefan Dečanski” i “Orfelin” pod rukovodstvom Tamare Adamov Patijević, rekao je da su se predstavnici ovih dvaju horova pre dosta godina upoznali sa koleginicom Ljiljanom Čakmak koja od svoje 27. godine koristi asistenciju i koja je jedna od dveju osoba zbog kojih je usluga personalne asistencije u Novom Sadu 2008. godine i pokrenuta da on i sam asistira koleginici pri odlasku na koncerte (asisitirao joj je in a samom događaju) i da se ova dva hora nekoliko godina u nazad odriču svojih honorara i podstiču publiku da uloži novac u ovu uslugu jer ona omogućava slobodu kretanja i funkcionisanja. Najavio je da će  nastaviti i dalje i uporedio je ovu uslugu sa hlebom nasušnim i izneo stav da nije održivo da se lečenje finansira sms-om, a usluge koje omogućavaju funkcionisanje i kretanje koncertima i drugim događajima ovog tipa rekavši da će on i dalje nastaviti da sa svoje strane podržavaju koliko god budu mogli.

Nakon izlaganja Marka Asurdžića prikazan je film posle čega se prisutnima obratila Mimica Živadinović potpredsednica Centra za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbije koji ove godine obeležava 30 godina delovanja u pokreta osoba sa invaliditetom i bila je prva personalna asistentkinja u Srbiji. Navela je da joj je drago što saradnja između dvaju centara na ovom polju traje bez malo 10 godina ali da Novi Sad, za razliku od mnogih manjih gradova i opština, još uvek nema rešeno pitanje trajnog finansiranja usluge koja je zaista neophodna, a recimo opština Irig ili grad Bor bez obzira na niže budžete i ekonomske prilike imaju direktno i kontinuirano finansiranje usluge. Ona je pročitala poruku Gordane Rajkov, osnivačice pokreta za samostalni život Srbije, koja nije mogla juče da bude sa nama. Prenosimo je u celini:

 

“Draga Mima, drage saradnice i saradnici Centra živeti uspravno,

Žao mi je što danas neću biti fizički sa vama da zajedno proslavimo jednu od manifestacija kojom se obeležava 15 godina postojanja i rada vaše organizacije.  Već sama činjenica da opstajete toliko dugo i vodite aktivnosti u cilju boljeg položaja osoba sa invaliditetom, govori o jednom upornom i predanom radu i putu koji ste prešli, a koji nije bio prav, lak ni posut ružama. Bio je krivudav, sa mnogo trnja i prepreka koje ste sa manje ili više uspeha ipak uspeli da savladate.

Samostalni život osoba sa invaliditetom i stvaranje uslova za njegovu primenu u Srbiji, misija je Centra za samostalni žvot osoba sa invaliditetom Srbije već više od 20 godina. Ovaj pokret bio je jedan od najviše oslobađajućih aspekata u životima osoba sa invaliditetom. On ih je transformisao od pasivnih primaoca usluga koje nisu uvek bili adekvatne, do aktivnih građana zajednice i u isto vreme poslodavaca svojih personalnih asistenata i saradnika

Zašto su onda osobe sa invaliditetom i dalje isključene iz samostalnog života?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavno i odnosi se na socijalne, ekonomske i političke procese. Drugim rečima, nedostatak primene dobre socijalno-političke prakse. Ovo je ironija posebno zato što živimo u vreme direktiva Evropske Unije, UN Konvencije o praviim OSI i nacionalnih vlada koje idu u pravcu društvenog uključivanja. Namera je bila da se osobe sa invaliditetom uključe u sve aspekte života, društveni, ekonomski i politički, ali ono što se događa je ponekad suprotno tome. Neke osobe sa invaliditetom sebe i dalje doživljavaju kao žrtve sistema koji ih obespravljuje, ostavljajući ih na nivou siromaštva,  zavisnim od beneficija, u manjku mogućnosti za zapošljavanjem i radnim osposobljavanjem i izolovanim u sopstvenom društvu.           

Mnoge zemlje još uvek imaju problem potpunog razumevanja u čemu se sastoji stvarna konsultacija sa osobama sa invaliditetom. Oni to negiraju na svoju odgovornost, ali na žalost, na kraju su osobe sa invaliditetom stvarne žrtve nedobijanja servisa koji su im potrebni.

Kao što i sami znate, da bi ostvarili svoja prava moramo se boriti za njih, stalno, uporno i mudro. Želim vam da birate bitke koje ćete voditi a koje imaju realnog izgleda da budu dobijene, a one za koje je velika verovatnoća da ćete ih izgubiti u tom trenutku, ostavite za kasnije, ne odustajući od njih i strpljivo gradeći strategiju kojom ćete i njih dobiti kada za to bude pogodan trenutak.

Sa željom da istrajete u svojim nastojanjima, da imate još mnogo uspeha u svom radu, barem još narednih 15 godina, želim vam da ovaj događaj prođe uspešno i šaljem vam mnogo srdačnih, prijateljskih pozdrava.”

Na samom kraju skupa pozvala sam kolege/inice koji su koristili ili koriste asistenciju, one koji su doprineli njenom stvaranju i organizaciji u Novom Sadu, personalne aistente/kinje koje su je dobrim delom svih ovih godina iznele imajući u vidu restriktivne uslove finansiranja i čekanja na sredstva.

Radoš Keravica, član Odbora Evropske mreže za samostalni život i Omladinske mreže pri njoj, na samom kraju skupa rekao je da bez obzira na postojanje Strategije za deinstitucionalizaciju Srbija i nije napravila veliki pomak tim pre što je ustanovama prepušteno da se same transformišu i definišu dinamiku kojom će ovaj proces teći, a da pritom se nedovoljno radi na stvaranju usluga u zajednici i da se dešava da, bez obzira što su korisnici počeli samostalno da žive, sredstva namenjena uslugama socijalne zaštite ne prate korisnika/cu već se i dalje posredstvom Centara za socijalni rad usmeravaju ustanovama u kojima su ti isti korisnici/ce do nedavno boravili. On je takođe istakao da postoje mehanizmi EU koji, shodno usvojenim međunarodnim dokumentima, treba da doprinesu procesu deinstitucionalizacije. Međutim EU u Srbiji i dalje ulaže u projekte koji usporavaju procese kao na primer nedavno realizovan projekat “Otvorene ruke”. U okviru projekta napravljen je detaljan plan deinstitucionalizacije u koordinaciji sa radnim grupama za deinstitucionalizaciju Ministarstva zdravlja i Ministarstva za rad, zapošljavanje i socijalnu politiku koja treba da bude osnova za Nacionalnu strategiju deinstitucionalizacije. Mada je plan predat ministarstvima do sada nije zvanično usvojen od strane Vlade.

Skup je završen u 16h. Konsekutivno ga je prevodila Tatjana Gavrilović, predstavnica Francuskog Instituta u Novom Sadu, a volonterski ga je fotografisao muzičar  Miroslav Majstorović. Fotografije su dostupne na sledećem linku: //www.facebook.com/pg/zivetiuspravno/photos/?tab=album&album_id=1515400081847260.

Razgovor je nastavljen na koktelu koji su omogućili ketering službe “Čarolija”, “Vremeplov” i “Il primo”, kompanije “Minaqua”, “Coca-cola” i “Uni line TTR Rent a Car”.

U Novom Sadu, 1. decembra 2017.

Predsednica Centra

mr Milica Mima Ružičić-Novković

 

About the author: czuns