
POVODOM 24 GODINE OD POČETKA RADA SAVETOVALIŠTA „ŽIVETI USPRAVNO“
Dvadeset četiri je godine od početka rada Savetovališta ŽIVETI USPRAVNO, čiji su tim i saradnici/e u januaru 2002.osnivali Centar s misijom da doprinese stvaranju sveta u kome se poštuju ljudska prava i omogućava puna primena Stadnardnih pravila UN-a za izjednačavanje mogućnosti osoba s invaliditetom, od 2007. Konvencije UN-a o pravima osoba s invaliditetom, od 2017. tekovina svih (delova) pokreta za ljudska prava i međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima.
Rad savetovališta bio je usmeren na psiho-socijalnu podršku osobama sa invaliditetom, povezivanju organizacija u Novom Sadu u zajednički pokret i obuku osoba sa invaliditetom, naših porodica i pružalaca lokalnih usluga iz različitih oblasti o pravima i položaju osoba sa invaliditetom.
Otvaranje savetišta u Novom Sadu i još 5 gradova u Srbiji krajem 2000. i u toku 2001. u okviru Programa za psiho-socijalnu podršku inicirala je francuska humanitara organizacija Handicap International.
Podršku Savetovališta od septembra 2000. do kraja 2002. koristilo je oko 700 osoba ili su učestvovali na obukama, (tribinama, izložbama, sporskim događajima, koncertima i proslavama), koje je Savetovalište i nakon osnivanja Centar, uz podršku Hendicap Internešnela, lokalnih fondacija i preduzeća organizovalo.
Dvehiljade treće Centar je proveo prvo ovdsašnje istraživanje o socijalnoj distanci prema osobama sa invaliditetom, čiji su rezultati opredelili njegov dalji rad. Iduće godine pokrenuta je kampanja za smanjenje socijalne distance prema osobama sa invaliditetom, kojom je začet Program za jednakost tada osoba sa invaliditetom u javnom govoru. U okviru njega je 8.11.2008. počela pilot faza servisa personalne asistencije za osobe sa ivaliditetom, u međuvremenu je praćen medijski sadržaj o invalidnosti, organizovane su obuke svih aktera, uključujući lokalne odbore političkih partija i štampana su 2 vodiča o pravima i položaju osoba sa invaliditetom, od kojih prvi na svim službenim jezicima u Vojvodini, zbog čega je Centar nagrađen za doprinos rodnoj ravnopravnosti i politici jednakih mogućnosti u 2005. godini od strane Pokrajinskog sekretarijata za rad, zapošljavanje i ravnopravnost polova.
Od 2007. do 2014. u okviru Programa za pristupačnost (su)iizdavač je 10 publikacija pre svega namenjenih strukama u oblasti planiranja i izgradnje prostora i saobraćaja i aktivistima/knjama, organizovao je niz obuka i stručnih skupova, učestvovao u gradskim i republičkim telima za pristupačnost, inicirao deset akcionih planova pristupačnosti i Strategiju pristupačnosti Grada Novog Sada.
Od 2009. usmeren je na pružanje iskustvene (peer) podrške svima, Grad Novi Sad počeo je dotacijama da sufinansira uslugu personalne asistencije za 10, iduće godine za 17 korisnika/ca. Nakon usvajanja Zakona o osnovama sistema obrazovanja i vaspitanja organizovao je paralelno i pedagošku asistenciju i uslugu lični pratilac detetu do njenog uvođenja u Odluku o socijalnoj zaštiti Grada.
U martu 2010. počelo je s radom peer savetovalište, kome je prethodila saradnja s UNICEF-om na projektu IMAM PRAVO DA ZNAM! u okviru koga je grupa mladih prošla kroz obuku za vršnjačke edukatore/ke na teme zaštite reproduktivnog zdravlja, prevencije bolesti zavisnosti, trgovine ljudima, prava deteta i osoba sa invaliditetom. Većina njih danas direktno ili indirektno deluje na podizanju svesti o ljudskim pravima, suštine solidarnost i aktiivnog učešća u izgradnji društva u oblasti humanistike, umetnosti i dr. oblastima.
Centar je 2013. zakupom Knjžare Nublu u okviru pokušaja da stvori društveni centar, ali u tome nije uspeo jer je te godine Gradska uprava za socijalnu zaštitu uslugu personalne asistencije sufinansirala samo do jula, prethodne 2 godine sufinansirala je s po 2 milliona din. manje nego što je bilo potrebno, samo su troškovi 2010. pokriveni u celosti. S obzirom na to da 3 osobe nisu mogle bez asistencije, a da su troškovi ulaganja u Knjižaru bili veliki, doneo je odluku o prekidanju ugovora o zakupu.
Deo troškova asistencije avgust-decembar 2013. pokriven je donacijama, deo je pokriven donacijama u 2023. za izmirenje blokade s kojima se Centar zbog dinamike i načina sufinansiranja usluge personalne asistencije suočava od 2014. godine, deo troškova ostalih aktivnosti iz perioda 2011-14. u iznosu od 5 miliona din. još uvek nije pokriven.
U februaru 2014. Centar je iz finansijskih razloga prekinuo Program za pristupačnost. Tim Programa nastavio je samostalno da radi na unapređenju pristupačnosti i širenju svest o konceptu Dizajna za sve.
Kontinuitet usluga personalne asistencije u 2015, u delu koji dotacijama nije pokrila Gradska uprva za socijalnu zaštitu, omogućila je jednokratna podrška Ambasade Kraljevine Norveške, a od 2017. Rekonstrukcija ženski fond pokriva deo troškova organizacije personlne asisencije, odlučivanje uz podršku i peer podršku kroz Program godišnje podrške i nekoliko urgentnih grantova. Ona je 2011. i 12., na predlog Ženskih studija i istraživanja, sufinansirala mentorski program za upis 12 mladih iz marginaizovanih grupa iz Novog Sada na više škole i fakultete i 2013. izradu životne priče pesnikinje i slikarke Marije -Mace Obrovačlk, što je bio pretkorak za početak njenog samostalnog života u iznajmljenom, kasnije sopstvenom stanu, uz asistenciju.
Od 2011. do 2016. Centar je u okviru Programa za jednkost u javnom govoru objavio 2 knjige o predstavljanju osoba sa invaliditetom u umetnosti i medijima i bio je suizdavač triju knjiga životnih priča žena s invaliditetom i korisnika/ca Doma za decu i mlade u Veterniku.
Do 2019. Grad Novi Sad je uslugu personalne asistencije sufinansirao iz dotacija i u okviru javnih radova sve vreme s nedovoljnim iznosom sredstava. Razliku su nadomešćivali do 2012. povremenom podrškom Vlade Vojvodine, čija su 2 sekretarijata 2008. odobrla sredstva kojima je započeto pružanje asistencije trima osobama iz Novog Sada, jednoj iz Subotice i jednoj iz Pančeva, grupnim prikupljanjem donacija u zajednici uz učešće umetnika/ca iz Novog Sada i drugih gradova, javnih i privatnih preduzeća.
Zastupničkim radom Centra, uz podršku medija i Evrpske mreže za samostalni život, usluga personalne asistencije 27.11.2019. uvedena je u Odluku o socijalnoj zaštiti Grada Novog Sada, 2010. počelo je njeno finansiranje s namenske gradske budžetske linije, ali samo za neto po odrađenom satu u pripadajuće doprinose po ugovoru koji licencirani pružalac usluge personalne asistencije potpiše s asistentima/kinjama, što uz nepokrivanje punog obima celodnevne asistencije dvema osobama i posledice uvođenja kriterijuma da osoba mora da ima prebivalište u Novom Sadu godinu dana da bi mogla da podnese zahtev za finansiranje asistencije i nadalje stvaralo manjak od 2 miliona din. godišnje premoštavan kampanjama grupnog prikpljanja sredstava u zajednici i u okviru gradskih javnih radova. Sada Centar ima 1,9 miliona din manjka za troškove ostalih radnih prava asistenata/kinja, sem za odrađene sate i za asistenciju prvoj sleepoj studentkinji Medicinskog fakulteta u Novom Sadu, koja se doselilla iz Doboja za period jun 2021-decembar 2023., a pod blokadom je 5.978.000 din za period 2014-19.
POSLEDICCE DESETOGGODIŠNJEG PROCESA UVOĐENJA USLUGE PERSONALNE ASISTENCIJE U ODLLUKU O SOCIJALNOJ ZAŠTITI GRADA NOVOG SADA
Prošlu godinu je nepredviđeno završio s manjkom od 2.377.090,61 din, jer je u maju 2023. od strane Uprave za trezor obavešten da dotacije iz budžeta podležu blokadi i Gradska uprava za socijalnu zaštitu nije mogla da mu uplati odobrenu dotaciju za indirektne troškovre asistencije za 17 korisnika/ca i svakodnevnu peer podršku jednom od maja do decembra. Ovaj manjak je od 6.12. do juče u okviru opšte donacijske kampaanje PODRŽITE RAD CENTRA “ŽIVETI USPRAVNO” | Donacije.rs smanjena na 648.600 din, iznos pod blokado uz naknadu poslovne banke je 5.995.000 din. Prošlogodišnji manjak mora da bude otklonjen do 30.9. zbog pretnjji novom blokadom za 4 doprinosa i dva izveštaja. Blokada mora da bude otklonjena do 20.10. zbog rokova za reviziju prava na finansiranje usluge personalne asistencije u 2025. i da bi Grad Novi Sad mogao retroaktivno da uplati namenska sredstva za asistenciju 5 korisnica u januaru i 1 od februara do kraja 2024, da ne bi Centar u 2025. ušao u manjak od 1,3 miliona din za drugu polovinu 2024.
Drugi troškovi radnih prava, sem rada za period jun 2021-decembar 2023., asistentima/kinjama po ugovoru moraju biti isplaćeni do 31.12.2024.
Jedini način da se ove stavke pokriju trenutno su donacije na račun 340-11001286-31 za prošlogodišnji manjak i troškove ostalih radnih prava, sem rada, i 340-45350-79 za deblokadu.
Od 2017. Centar je donacijama orgnizovao asistenciju dvema osobama koje usled procenjenih 85 i 90% oštećenja ostvaruju pravo na osnovni, a ne na uvećan dodatak za tuđu negu i pomoć, zbog čega nisu mogli da ostvare pravo na asistenciju iz budžeta gradova Subotica i Beograd. Jedna od njih ga je ostvarila posle 5,5 godina neizvesnosti, druga još nije. Takođe je dvema osobama u Novoim Sadu i jednoj u Somboru organizovao za njih optimalni nivo usluge. Dvema je potrebna celodnevna podrška, koju je Grad Novi Sad uveo u svoj pravilnik o pravu na finansiranje usluge personalne asistencije, ali i dalje izostaje sistemsko finansiranje istovremenog rada dveju osoba prilikom podizanja i drugih fizički težih aktivnosti, a osobi iz Sombora usluga je, bila potrebna 60 sati, a Grad odobrava državni minimalni standard od 20 do 40 sati nedeljno i plaši se da odobri veći da ne bi prekršio državni Pravilnik o bližim uslovima i standardima za pružanje usluga socijalne zaštite.
Praksa Centra u organizovanju usluge personalne asistencije pokazuje da većina lokalnih samouprava ne poznaje sadržaj pojma minimalni standard, odnosno da u skladu s procenjenim potrebama i novcem kojim raspolaže može definisati svoje minimalne standarde za pružanje usluga socijalne zaštite koji ne smeju biti niži od državnih. Viši mogu biti i treba da prate potrebe stanovništva.
Od 2018. Centar je trima mladim osobama iz Novog Sada organizovao podršku u donošenju odluka. Jednoj od njih organizuje je u kontinuitetu od maja 2022., takođe donacijama. Ako se u međuvremenu ne nađe sistemsko rešenje (za šta se obratio resornom Ministarstvu i drugim nadležnim telima), od oktobra će je zajedno s asistencijom organizovati jednom studentu iz Beograda koji po državnom pravilniku o minimalnim standardima nema pravo na finansiranje asistencije, a odlučivanje uz podršku još uvek nije standardizovano i ne finansira ga nijedna lokalna samouprava. Opšta preporuka Komiteta UN-a za prava osoba sa invaliditetom jeste da se prilikom određivanja vrste i stepena podrške pođe od utvrđivanja stvarnih potreba za njom.
U Srbiji se vrsta potrebne podrške određuje spram stepena i vrste oštećenja, smanjenja ili izostanka neke sposobnosti. Zbog toga najveći broj odraslih osoba sa invaliditetom ostaje bez ikakve podrške ili se upućuju u dnevne boravke i povremeno se porodici omogućava usluga predah smeštaja, što su izolativni oblici podrške koji ljudima onemogućavaju učešće u društvenom životu.
Na insistiranje Centra Grad Novi Sad jedini u Srbiji korisnicima/ama personaalne asistencije omogućava da sami izaberu jednog od trenutna 3 licencirana pružaoca asistencije na području Grada i da ga u bilo kom trenutku promene u slučaju da je to potrebno li bolje za njih, s tim što od januara ove godine Centar zbog toga što namenska sredstva za asistenciju u okviru ekonomske klasifikacije za pomoć u slučaju bolesti i invalidnosti podležu blokadi, može uslugu do deblokade da oraganizuje samo donacijama. Trenutno je organizuje samo 1 osobi.
U 2022. posredovao je, uz puno učešće studentkinje, koja mu se obratila, u tome da Opština Bačka Palanka uvede uslugu personalne asistencije u svoju Odluku o socijalnoj zaštiti po modelu na koji je to uradio Grad Novi Sad.
SARADNJA I PARTNERSTVA
Savetovalušte je podržalo osnivanje Novosadskog udruženja studenata sa invaliditetom u decembru 2000.
Od svog osnivanja Centar sarađuje s Građanskim inicijativama na unapređenju uslova za delovanje udruženja građana, Ženskim studijama i istraživanjima i Nezavisnim društvom novinara Vojvodine. S Centrom za samostalni život osoba sa invaliditetom od februara 2014. ima sporazum o trajnoj saradnji na unapređenju kvaliteta i dostupnosti usluge personalne asistencije u Novom Sadu i Vojvodini. S Novosadskom novinarskom školom, s Univerzitetom Towson u Merilendu i tamošnjim Centrom za odrasle osobe s autizmom bio je učesnik razmene osnaživanja osoba sa invaliditetom za socijalnu inliuziju u organizaciji Mobility Internationala. Konkretna tema razmene za tim Srbija-SAD bila je upotreba društvenih mreža za zagovaranje unapređenja položaja osoba sa invaliditetom i samozastupanje, nakon čega je korišćenju društvenih mreža u ove svrhe od strane Novosadske novinarske škole obučeno petnaestak članova/ca tima i saradnik/ca Centra 2014., preveden je titl i Škola i Centar platili su kroz projekat odobren nakon razmene dozvolu za prikazivanje u edukativne svrhe dokumentarnog filma ŽIVOTI VREDNI ŽIVLJENJA o istorijatu pokreta za građanska prava osoba s invaliditetom u SAD.
Od devembra 2021. Centar je član Evroopske mreže za samostalni život, s kojom zahvaljujući saradnji s Centrom za samostalni život osoba sa invaliditetom Srbiije sarađuje od 2011. Prihvatio je poziv za članstvo tek nakon što je na njegovu inicijativu Grad Novi Sad uveo mogućnost optimalnog nivoa asistencije i celodnevnu asistenciju u Pravilnik o bližim uslovima i postupku za ostvarivanja prava na naknadu troškova za uslugu personalne asistencije, koji je kriterijumima više u medicinskom pristupu proceni potreba nego u socijalnom jer medicinski kriterijum opravdava odobravanje većeg obima usluge od državnog minimuma, što ukazuje na nepoznavanje pojma minimalnog standarda i Opšteg komentara broj 5 na primenu čl. 19 Konvencje UN-a o pravima osoba sa invaliditetom koji se odnosi na pravo na samostalni život i uključenost u zajednicu. Od početka rada savetovališta sarađuje s Gradom Novim Sadom. Od 2009. ima neprekidnu saradnju s Gradskom upravom za socijalnu zaštitu, koja je neretko puna izazova zbog toga što se Uprava drukčije postavlja prema pružaocima usluga socijalne zaštite čiji je osnivač Grad, pokrajina ili država, smatrajući njihove usluge održivijim, nego prema pružaocima iz drugih sektora, naročito dela koji čine zamozastupnička i korisnička udruženja, što je osnovni razlog što je uvođenje personalne asistencije u gradski sistem socijalne zaštite toliko trajao. I pored toga, rezultirala najboljim rešenjima za dostupnost personalne asistencije trenutno u Srbiji.
S Nacionalnom službom za zapošljavanje u delu posredovanja zapošljavanja i međusobnog informisanja sarađuje od 2007., s centrma za socijalni rad od početka svog rada, s novosadskim je od uvođenja asistencije u sistem rezultirala time da se u okviru onoga što je propisno korisnicima/ama omogući najbolje što se može.
Do 2016. sarađivao s većinom pokrajinskih i gradskih tela, nakon čega je svoju saradnju suzio samo na sektore za socijalnu zaštitu i privredu.