O sistemskoj diskriminaciji

Sistemska diskriminacija vrši se, između ostalog, tako što se osnovna prava ostvaruju samo pod pritiskom, u najnužnijoj, umesto u optimalnoj i potrebnoj meri i što se u vezi sa odobravanjem nekog prava rokovi definišu i probijaju radi zaštite samo sistema bez obzira na to kako to utiče na društvenu grupu ili osobu koja neko pravo treba da ostvari da bi nesmetano živela.

Ona se ispoljava i tako što se mere za izjednačavanje mogućnosti ne primenjuju u startu u fazi planiranja i što u stvaranju rešenja osoba na koje se odnosi ne učestvuje ni u čemu, sem što koristi ono što neko drugi proceni da je najbolje za nju, i po ceni koju oni/e koji/e sprovode sistemske mere procena da je odgovarajuća.

Osoba ili društvena grupa na koju se neka mera odnosi tretira se kao predmet društvene ili nečije brige, umesto kao najodgovornija za sve što je se tiče.

Sistem u kome deo ljudi bez ličnog iskustva u nečemu procenjuje šta je potrebno ljudima koji ga imaju iz perspektive onoga šta je najbolje za održivost sistema za posledicu ima redukovanje nečijih potreba, trošenje žiotnog vremena i prilika na iznalažeje rešenja za preživljavanje, umesto na življenje, i nevidljivost dela stsnovništva.

Kako su identitetske karakteristike tokom života promenjive, u sistemu koji ovako funkcioniše ne stvara se temelj za adekvatan odgovor na promene prilika već se on svodi na ad hoc nadogradnju ili izostaje nakon procene prioriteta ili toga da li se i koliko sredstava na uslugu, npr. lečenja, naknadnu meru izjednačavanja mogućnosti ili otklanjanje prepreke može uložiti, što se najčešće radi bez učešće osobe ili društvene gupe na koju se mere odnose.

Ovo su razlozi zašto se ne ulaže u bezbednost i pristupačnost onoga što se gradi i proizvodi, u zdravstvenu i socijalnu zaštitu, puno ostvarivanje drugih socijalnih prava i njihovo unapređenje, već se podstiiče potrošnja ljudi i onoga što je ljudskom rukom proizvedeno ili je još uvek dostupno u prirodi.

Posledice su nedostupnost osnovnih usluga, ovde trenutno i ukoliko je osoba u situaciji sama da ih plati jer nema ljudi koji će ih pružati tako da se prema drugoj osobi postave kao prema sebi ili neučešće u svim fazama ostvarivanja nekog prava u smislu podele vlasništva nad procesom pretvara krajneg korisnika/cu u konzumere/ke nesvesne toga kako se do nečeg došlo ili dolazi.

Bilo kakva situacija stavljanja drugih ljudi u poziciju da čekaju na ostvarivanje osnovnih prava i potreba ili u situaciju primoravanja da saučestvuju u procesu koji njih ili društvenu grupu dovodi do toga da troši život čekajući na ostvarivanje osnovnih prava, od čega trenutno ovde niko nije pošteđen, rezultira društvom koje iz prošlosti preuzima samo mehanizme preživljavanja, a od usmerenosti na to kako će odživeti danas ima anasteziranu reakciju prema svojoj budućnosti i skoro nikakvu prema budućnosti drugih.

Ovako funkcioniše društvo koje onemogućava svoje stanovništvo, u kome se ljudi prihvatanjem ponuđenih uloga i poslova pristali na to da se međusobno onemogućavaju umesto međusobne podrške i prihvatanja, da bismo, budući međusobno upućeni, stvorili optimalne uslove za sve i na ovom polju smanjili posao ljudima nakon nas.

Prateća slika jedan je od dizajna za proizvode u Kutku za podršku Centru Živeti uspravno, koji su 2.12.2024 postavile Uncutove kreacije u svrhu podrške pokrivanja troškova koje gradovi i opštine u kojima Centar organizuje podršku za samostalni život još uvek ne pokrivaju.

About the author: czuns

Leave a Reply

Your email address will not be published.Email address is required.